POJAVA RAŠIRENOST I ŠTETNOST

Plamenjača  hmelja je najštetnija i najznačajnija bolest ove kulture.  U zavisnosti od vremena pojave oboljenja štete mogu da iznose 10-30% (pojava bolesti u maju i junu) pa do 100% ukoliko do pojave bolesti dođe poslije cvijetanja. P.humuli je patogen divljeg i gajenog hmelja.

SIMPTOMI

Plamenjača hmelja može biti lokalna i sistemična što zavisi od načina parazitizma.

• Sistemična zaraza se karakteriše kržljavošću oboljelih dijelova i ograna biljke. Na poprečnom presjeku oboljelog korijena uočavaju se koncentrični, crvenkasto-smeđi prstenovi. Iz zaraženih pupoljaka izrastaju zaraženi pupoljci, skračenih internodija, sitnog i žutog lišća koje je povijeno ka naličju.
• Lokalna zaraza se javlja na lišću i šišarkama. Na zaraženom lišću javljaju se hlorotične pjege, koje vremenom nekrotiraju. Zaraženi cvijetovidobijaju smeđu boju,opadaju a šišarke postaju tvrde, zbijene smeđe boje.

Patogen se održava micelijom u zaraženim pupoljcima i sistemično zaraženim čokotima. Za infekciju izdanaka potrebno je vlaženje u trajanu od najmanje 3h te temperaturi od 8-23^oC a za zarazu na lišću vlaženje od 1.5h i temperaturi 5-29^oC. Zaraza se odvija preko stoma. Inkubacija na listu traje 3-10 dana a na šišarkama 7-22 dana.

MJERE ZAŠTITE

• Odabir manje osjetljivih sorti
• Prilagođavanje đubrenja hmelju sa naglaskom na oprez pri davanju azota
• Sistemično zaražene mladare sjeći i paliti
• Primjena hungicida i to šest prskanja kod manje osjetljivih sorti (po rezidbi, 14 dana poslije,po izbijanju bočnih izdanaka, u vrijeme cvijetanja 2x, kod faze formiranih šišarki-po potrebi)
• Primjena hungicida kod osjetljivih sorti – sistemični fungicidi metalaksil+bakaroksihlorid i to do devet tretiranja