Kukuruzna pipa

Tanymecus dilaticollis (Fam. Curculionidae)

Tanymecus dilaticollis

Rasprostranjenost i ekonomski značaj

Ova štetočina prvenstveno nanosi štete kukuruzu u Vojvodini, istočnoj Hrvatskoj i Srbiji. Naročito su ugroženi rejoni sa oskudnim padavinama. Ekonomski je značajna štetočina kukururzam, a takođe ugrožava gajenje šećerne repe, suncokreta i drugih gajenih biljaka.

Biologija i štetnost

Odrasli insekti sive boje dužine oko 7 mm. Larve su bijeličaste boje sa mrkom glavom i žive u zemljištu. Prezimljavaju u stadijumu imaga, najviše u zemljištu gdje je gajen kukuruz, na dubini od 40-60 cm. Insekti se pojavljuju u proljeće, a najbrojniji su tokom aprila i maja kada oštećuju kukuruz i druge gajene biljke. Imaju jednu generaciju godišnje. Toplo i suvo proljeće, velike površine pod kukuruzom, njegovo gajenje često u monokulturi, doprinosi masovnijem razmnožavanju i većim štetama od kukuruzne pipe. Štetočina je opasna za kukuruz i druge gajene biljke samo u stadijumu odraslog insekta. Oštećuje biljke u nicanju, mlado lišće i kotiledone biljaka. Kritičan period predstavlja razdoblje od nicanja pa dok biljke ne obrazuju 1-2 para listova. Štete od kukuruzne pipe se povećavaju u uslovima precizne sjetve proljećnih usjeva.

Mjere zaštite

• Gajenje kukuruza ( glavne biljke hraniteljke) u uslovima visoke agrotehnike.
• Izbjegavati gajenje kukuruza u monokulturi.
• Hemijskom suzbijanju se pristupa kada se nekoliko dana poslije nicanja kukuruza utvrdi u prosjeku 3-5 insekata po 1 m²,  i kada je pri suvom i toplom vremenu uništeno 20-25% lisne površine kukuruza.