Rđa suncokreta – Puccinia helianthi
POJAVA RAŠIRENOST I ŠTETNOST
Rđa suncokreta je prisutna u svim zemljama svijeta gde se ova biljka gaji. Na osetljivim genotipovima suncokreta štete od ovog oboljenja mogu biti veoma značajne. Prema nekim istraživačima gubitci prinosa mogu iznositi 14-38%, a smanjenje količine ulja za 4-12%. P.helijanthi je monokseni parazit-čitav ciklus razvića se odvija na suncokretu.
P.helijanthi - najjače zaraze nastaju na lišću
SIMPTOMI
P.helijanthi napada sve nadzemne organe suncokreta, a najjače zaraze nastaju na lišću. Prvi simptomi bolesti se pojavljuju rano u proleće na kotiledonim listićima ili na prvom i drugom paru pravih listova u vidu žuto – zelenih pega.U okviru ovih pega se obazuju na licu lista okruglasta telašca, koja predstavljaju spermagonije gljive dok se sa naličja javljaju svetlonarandžaste peharaste ecidije. Ova primarna zaraza je obično veoma slabog intenziteta i rijeđe se zapaža. Gljiva može da prezimi u zaraženim ostacima biljaka ili u zemljištu u vidu teleutospora. U toplijim područjima parazit može prezimiti u obliku micelije ili ecidija na samoniklim biljkama sucokreta.
Plodored je jedna od značajnijih mjera u smanjenju infekcionog materijala
MERE ZAŠTITE
Najefikasniji način zaštite od ove bolesti je gajenje otpornih genotipova suncokreta. Međutim, zbog mogućnosti pojave novih rasa parazita, potrebno je preduzimati stroge karantinske mjere kako bi se sprečilo unošenje virulentnih rasa parazita iz drugih zemalja.Naši hibridi suncokreta posjeduju visok stepen otpornosti prema rđi. Primenom višegodišnjeg plodoreda, prostornom izolacijom i uništavanjem samoniklih biljaka, smanjuje se količina infekcionog materijala, a time i mogućnost promene u populaciji parazita, koje dovode do gubljenja efikasnosti gena otpornosti kod gajenih hibrida. Efikasni fungicidi su na bazi maneba,mankozeba,cineba i triadimefona.








