Agrisoftteam

Erysiphae cichoracearum 

POJAVA, RAŠIRENOST, ŠTETNOST

Može se naći širom svijeta gde se gaje bilj­ke domaćini. U našoj zemlji ova gljiva se javlja pri gajenju krastavca, kako na otvo­renom polju, tako i u zaštićenom prosto­ru. Na otvorenom polju štete su veoma rijetke. U zaštićenom prostoru, međutim, zbog povoljnih uslova za razvoj parazita pepelnica predstavlja ozbiljan problem. U okviru familije Cucurbitaceae pepel­nica pričinjava najveće štete krastavcu, tikvicama, bundevama, dok je njena po­java na lubenicama i dinjama manje zna­čajna. E. cichoracearum je u nas utvrđena još na suncokretu i krompiru, kao i na nekim korovskim vrstama. Unutar ove vrste postoji više fizioloških rasa.

SIMPTOMI

Prvi simptomi bolesti se javljaju na donjem i srednjem lišću i to uglavnom na licu, rijeđe na naličju lista. Simptomi se ispoljavaju u vidu bijeličaste, rastresite i pepeljaste navlake. Pepeljaste pjege su obično difuzno raspoređene, a u slučaju slabijeg priliva vode i hrane one su raspoređene duž nerava lista. U počet­ku ova navlaka je u vidu pojedinačnih pjega, koje se kasnije međusobno spajaju i prekrivaju cio list. Tkivo lista ispod «navlake» žuti i nekrotira. Najuočljiviji simptomi su na najbujnijim biljkama na kojima se patogen i najintenzivnije razvi­ja. Kao posledica ranih infekcija obolele biljke zaostaju u porastu, dolazi do suše­nja lišća i propadanja čitave biljke. Sla­bije zaraze mogu nastati i na vrežama, dok plodovi ostaju pošteđeni. Ukoliko patogen inficira mlade plodove, što je moguće u zatvorenom prostoru, oni se veoma brzo suše i propadaju.

Epidemiologija  E. cichoracearum u hladnim krajevima prezimljava kleistotecijama na obolelim biljnim ostacima, a u toplim micelijom na zaraženim biljka­ma, koje ostaju u polju posle berbe. Na krastavcima se tokom zime održava u sta­klenicima. Ukoliko parazit prezimljava kleistotecijama primarne zaraze u proljeće nastaju od askospora, a ako prezimlja­va micelijom od konidija. Na mestima ostvarenih infekcija razvija se micelija na kojoj se u masi obrazuju konidije. One se uspešno rasijavaju vjetrom, u ne­kim slučajevima grinjama, a na duvanu i tripsima. Tokom vegetacije postoji veći broj konidijskih generacija. Formiranje kleistotecija dešava se krajem vegetacije domaćina, a fiziološko sazrijevanje asko­spora je tokom jeseni i zime.

ZAŠTITA

Dvije su osnovne mere zašti­te krastavca od ovog parazita: gajenjem otpornih sorti i hemijske mere. Danas postoje brojne otporne sorte krastavaca, duvana i tikava koje se gaje u zemljama u kojima je pepelnica značajna bolest. Mjere koje dovode do smanjenja infekcio­nog potencijala gljive imaju veliki značaj u suzbijanju parazita. Regulisanje tempe­rature i vlažnosti vazduha i zemljišta u objektima zaštićenog prostora predsta­vlja važnu meru sprečavanja pojave pepelnice. U uslovima povoljnim za razvoj parazita koristiti fungicide.